Od nove školske godine na mjestu ravnatelja je učitelj Josip Šišmanović. Radio je kao učitelj u PŠ Slobodnica. Budući da se pred njim našla nova uloga, uspjeli smo ga „uloviti“da bismo mu postavili par pitanja.
Kako biste opisali sebe kao osobu?/Recite nam nešto o sebi.
Mislim da sam društvena i komunikativna osoba. Volim biti aktivan i rješavati probleme. Rado se družim i provodim vrijeme sa osobama različitih životnih dobi jer tako naučiš nešto o prošlosti, sadašnjosti, a vidiš i kakva te budućnost očekuje.
Dugi niz godina radili ste kao učitelj. Zašto ste se odlučili biti učiteljem?
Možda bi najtočnije bilo reći da sam učitelj postao slučajno, ali kako vjerujem da u životu nema slučajnosti onda se i to dogodilo s nekim razlogom.
Što vas posebno raduje u radu s djecom?
S djecom je najljepše raditi jer su oni iskreni. Ukoliko se prema njima postaviš kao prijatelj, oni će ti tako i uzvratiti. Raduje me rad s njima jer su otvoreni i spremni promijeniti svoje mišljenje ukoliko smatraju da nešto nije u redu. Odrasli to ne prihvaćaju tako lako.
Zašto ste se odlučili kandidirati za ravnatelja? Možete li navesti Vaše dojmove na mjestu ravnatelja?
Odlučio sam jer to za mene predstavlja određeni izazov. Želim vidjeti mogu li tu odgovornu funkciju i zadaću obavljati i koliko ću biti dobar u tome. Svaka promjena mijenja i samu osobu, a ja se nadam da će ovo novo radno mjesto mene promijeniti na bolje.
Prvi dojmovi su dobri. Mislim da još nisam u potpunosti ušao u sve tajne ovog posla pa trošim puno vremena da sve bude onako kako sam zamislio. Ipak, najvažnije je da se učenici i nastavnici osjećaju dobro. Tek tada ću moći biti zadovoljan i smatrati da dobro radim svoj posao.
Sad kad ste postali ravnatelj, koji su vaši ciljevi ?
Ciljeva je puno, ali nekoliko velikih se ističe kao oni koje sam si zadao kao najvažnije.
Iz puno razloga želim da svi učenici idu u jednu smjenu. Mislim da će to podići kvalitetu nastave i dati dodatne mogućnosti učenicima da se poslijepodne bave dodatnim aktivnostima.
Planirate li uvesti modernu nastavu, tj., nastavu u kojoj se više tehnologije upotrebljava?
Naravno, današnji svijet je nezamisliv bez moderne tehnologije. Većina učenika u svom svakodnevnom životu služi se pametnim telefonima ili nekim drugim oblicima ICT tehnologije. Želja mi je da i škola opremom prati razvoj društva, ali i da se učenicima pokaže kako se tehnologija može koristiti i u edukativne svrhe.
Što mislite o današnjim učenicima u našoj školi? Smatrate li da im tehnologija otežava postizanje dobrih rezultat u školi?
O učenicima mislim sve najbolje. Oni odrastaju u svijetu koji se svakodnevno mijenja i teško im je samima razlučiti što je važno, a što nije. Zato smo mi tu da im pomognemo da im ulazak u svijet odraslih bude što lakši i da jednoga dana budu na ponos svojim roditeljima, ali i nama.
Znamo da volite sport, ponajviše nogomet. Hoćete li poticati učenike da se više uključe u sportske aktivnosti?
Istina je, ja sam veliki ljubitelj nogometa, ali i sporta općenito. Svaki sport doživljavam kao igru, a igra je važan dio čovjekova odrastanja. Kroz sport se čovjek može razviti kao osoba, a ne smijemo zaboraviti ni važnost kretanja za ljudsko zdravlje.
Ukoliko uspijemo krenuti u jednu smjenu otvaraju nam se mogućnosti za sportske aktivnosti nakon nastave. Mislim da bi nam to svima bilo od velike koristi.
Što radite u svoje slobodno vrijeme?
U slobodno vrijeme nastojim što više biti u prirodi. Nastojim obići svoj voćnjak i pogledati treba li nešto u njemu napraviti. Volim pogledati neki dokumentarac kao i dobar film. Ponekada pročitam neki dobar strip ili povijesnu knjigu.
Što poručujete našim učenicima i čitateljima?
Preporučujem svakako da se trude svaki dan usvojiti neka nova znanja jer na taj način mijenjaju sebe, a time i svijet. Svaki dan trebamo pokušati biti bolji nego što smo bili jučer. Kako prema sebi, tako i prema drugima. Ponekada to neće ići lako. Ponekada ćemo ići i nazad, a ponekada ćemo uspjeti. Važno je ne odustati jer je jedino što čovjek stvarno može promijeniti – samog sebe.
Marta Grgurević, 7.a