Iz našeg pera i kista
DOLAZAK U PETI RAZRED
Peti razred nam se činio težak jer smo dobili puno novih predmeta s kojim se još nismo susretali. Počeli smo dobivati i lošije ocjene koje su na dale poticaj da počnemo učiti. Bilo nam je čudno jer smo bili najmlađi na katu. Nismo se baš snalazili u premještaju iz učionicu u učionicu. Kada smo došli u peti razred upoznali smo i puno novih prijatelja s kojima smo se sprijateljili .Dobro smo se složili i s drugom petim razredima. Geografija i povijest su nam bili najteži predmeti jer se s njima još nismo susretali i gradivo nam je bilo teško savladati. Učiteljica Antonija nas je dobro pripremila za peti razred jer nam je govorila da trebamo više učiti nego u nižim razredima. Bilo nam se teško rastati od nje jer nas je učila četiri godine. Našu razrednicu smo poznavali i prije petog razreda. Dala nam je puno savjeta kako učiti i uvijek nam je spremna pomoći savjetima kako učiti. Od sveg toga, najteže nam je bilo što smo imali puno novih nastavnika i puno sati, ali smo se na sve prilagodili i peti razred nam se ne čini više toliko teža.
I.Č., H.I. i M.T.
MOJA BAKA
Moja se baka zove Vera i ima 67 godina. Ona ima puno unučadi. Želi svima na neki način udovoljiti posebno onima koji su dalje. Živi u Daruvaru. Kada dođemo, pravi nam jelo, omiljeni kolač ili tortu. Sve nas vodi na sladoled. Sa svojom bakom najviše volim ići na igralište.
Mi smo jako velika obitelj. Volim kada se svi sastanemo. Volim slušati svoju baku dok nam priča kako je ona provela svoje djetinjstvo i kako je odgajala mamu i ujake. Moja baka ponekad zna biti stroga. Kada pretjeramo u igri i svađi stavi nas u kaznu. Ne mogu se ljutiti na nju jer je u pravu. Ja svoju baku volim. Uvjek ću ju pamtiti kao vedru i nasmijanu osobu. Jednog dana falit će mi njezina bliskost. Ona je najbolja baka na svijetu. Bit će mi žao kada je jednog dana ne bude bilo.
L.T.
MOJA BAKA
Moja baka je jako draga. Sve joj mogu reći i zato ju jako volim. Kada mi je teško odem razgovarati s njom.
Volim kada mi priča o svom djetinjstvu, zato jer su njene priče zabavne i poučne. Često idemo na misu i provodimo vrijeme zajedno. Kada sam tužna, ona me uvijek razveseli svojim šalama. Čim ju vidim, potrčim u njen topao zagrljaj u kojem se osjećam jako lijepo i sigurno. Kada sam bila mala svako jutro išla bih kod bake na doručak jer nitko ne peče tako ukusne palačinke. Kada mi roditelji nešto ne dopuštaju, uvijek odem baki da me razveseli i nasmije. Jako je bolesna i stara,ali svako proljeće moja baka i ja zajedno radimo u vrtu. Volim joj pomagati jer me uvijek nagradi. Vesela je i optimistična iako se bori s teškom bolešću. Zbog bolesti moja baka često ide u bolnicu i tada se molim za nju. Ponekad pomislim kako bi bilo kada bi moja baka umrla. Tada se jako rastužim i oči mi budu pune suza
Zahvalna sam i sretna što je moja baka još uvijek živa i što mogu provoditi vrijeme s njom. Volim je najviše na svijetu i nitko je nikad ne bi mogao zamijeniti.
I.Č.
Naš svijet
Berite cvijeće
Ne bacajte smeće.
Reciklirati treba svatko
No, svi misle da to nije lako!
Vodu štedjeti svatko treba
Jer djeci u Africi to je prava sreća
Pazimo na naše šume
I štedimo naše kune!
Nemojmo zagađivati zrak
Jer bez njega život ne bi bio lak.
Pazimo na svijet
Jer je on tako lijep!
S.K.
Sto godina škole u Gornjim Andrijevcima
U petak 20.travnja obilježili smo Dan škole i Sportski dan. U jutarnjim satima smo se uputili u Gornje Andrijevce. Tamo smo igrali graničar, nogomet te smo na kraju povlačili uže. Bilo je jako zanimljivo. U pauzama smo se družili s prijateljima iz razreda. Drago nam je što smo proveli nekoliko sati baveći se sportom.
U poslijepodnevnim satima, oni koji su sudjelovali u programu, su došli u doma u G. Andrijevce gdje se ove godine održala priredba jer Andrijevci imaju razloga za slavlje. Naime, slavili su sto godina kontinuiranog rada škole.
U 18 sati počeo je kulturno-zabavan program gdje su učenici recitirali pjesme o Slavoniji te kroz stihove izražavali ljubav prema njoj.
U prostorijama područne škole održane su i dvije izložbe- etno izložba i izložba fotografija. U jednoj je prostoriji bio prikazan izgled stare seljačke sobe, a u izložbi fotografija prikazane su stare fotografije koje su nastavnicima ustupili seljani. Fotografijama su ovjekovječeni svatovi u selu, djeca ispred škole te seljani koji su sudjelovali u Domovinskom ratu.
Učitelji i učenici su uložili puno truda u pripremu programa, a za cilj smo imali zabaviti okupljene.
U galeriji fotografija pogledajte kako je to izgledalo.
M.M.
Kad tinejdžeri polude
Pubertet je razdoblje u kojemu djeca sazrijevaju fizički i psihički. U tom se razdoblju djeca zatvaraju u sebe i često roditeljima ne govore svoje tajne. Djeci fizički i psihički sazrijevaju, ali to za sobom povlači i stvari koje ne razumiju. Misle da imaju probleme bez rješenja, da ih nitko ne razumije i da su sami. Više izražavaju svoje osjećaje kada su tužni i mrzovoljni. Pojavljuje se osjećaj usamljenosti i odbačenosti. Događaju se drastične promjene u ponašanja, čak popuštanju u školi. Sve doživljavaju vrlo ozbiljno i tragično. Počinju lagati, svađati se s odraslima i nastavnicima. Misle da znaju najbolje i ponašaju se "odrasli". Pokušavaju biti što ozbiljniji i izgledati starije. Važno im je tuđe mišljenje i gube samopouzdanje. Počinju se više brinuti o svojem izgledu i načinu odijevanja. Neke se djevojčice počinju šminkati i dodatno uljepšavati.
Kod većine se u to doba počinju buditi nove simpatije i ljubavi te prva mala razočaranja u ljubavi.
Moramo već sada donositi odluke o tome što ćemo raditi i biti u budućnosti. Iako je pubertet jedno od najtežih razdoblja u životu, dobra stvar puberteta je da nas on priprema za život i pomaže nam u odrastanju. Uglavnom, nije lako biti tinejdžer.
I.B. i L.I.
Kakav bih ja učitelj bio
Da sam ja učitelj dolazio bih nasmijan i vedar i raspoložen u školu.Trudio bih se s djecom imati što bolji odnos.Djeca bi trebala ići u školu s osmjehom na licu,a ne sa strahom.Jako bih obraćao pažnju na jednakost među učenicima, da nitko nikog ne zlostavlja,da su sva djeca ravnopravna.Zadatci u razredu bi se dijelili pošteno. Pokušao bih provoditi što više vremena na tjelesnom i u dvorani te na svježem zraku, ipak je djeci tjelesni najdraži predmet.Na satu razrednika bi donosili zajedničke odluke o raznim stvarima.Volio bih kad bi djeca u mom razredu učila s razumijevanjem,a ne napamet.Kada se uči s razumijevanjem, pamti se za cijeli život, a naučeno napamet se zaboravi nakon dva-tri dana. S djecom bih radije obrađivao teme koje su vezane uz život i životne situacije za razliku od nekih, po meni, nevažnih lekcija iz udžbenika.Takvim bi načinom učenja bila zadovoljnija i djeca a i ja.Ukinuo bih sve ocjene i vratio smješke i tim bi postupkom povećao motivaciju kod djece. Djeca bi možda bila veselija kada bi vidjeli smješka nego pet i time bi se više trudila.Na neposluh i kršenje pravila nebih reagirao kažnjavanjem,nego razgovorom te bi neposlušna djeca dobila dodatne zadatke za zadaću. Smatram da bi to bilo učinkovitije nego kažnjavanje.
Trudio bih se da u mom razredu vlada mir,sloga i međusobno poštovanje. Svima bi bilo bolje da sam ja učitelj.
Stipe Gavran, 6.b
Hrvatski jezik
Blago si onom tko te ima,
Domovini svojoj, Hrvatima svima.
Ti njihov si ponos, njihova Dika,
Dragocjenih priča svatko želi bit lik.
I ne, to nije hir
Što pameti mojom protječe,
Već snaga i značenje teške borbe
Za slobodu i današnji mir.
Zanimljiva, dobra ćud i dobrota sama,
Ljubav koju osjećamo nije mala.
Svečan, lijep, a opet snažan i blag,
Gdje god kročiš ostavljaš trag.
U spomenu tvom nema mjesta za dosadu,
Neka tako bude i na našem rastanku.
Lorena Gavran 8.d